Kratak istorijat

Prvi oblici organizovanja talirskih društava cipelarskih i šeširdžijskih radnika u Novom Sadu zabeleženi polovinom IX veka. Ova udruženja su od 1867. godine funkcionisala ilegalno. U tom periodu u Novom Sadu postoji i radi Tipografsko udruženje “Gutemberg”, koje je najstarija strukovna organizacija štamparskih radnika u tadašnjoj Austrougarskoj.

„Zadruga Srba zanatlija“ osnovana je 1869. godine na inicijativu skupštine Srpskog društva za radinost. Njeni pokretači i osnivači su bili inspirisani shvatanjima Svetozara Markovića o organizovanju Srba zanatlija u Novom Sadu.

Preteča sadašnjeg sindikata „Novosadsko opšte radničko društvo“, osnovano je 1873. godine, o čemu postoji dokaz koji se čuva u Arhivu Grada Novog Sada, a to praktično govori da je 2023. godine tačno 150 godina od osnivanja krovne radničke organizacije u Novom Sadu.

Međunarodni praznik rada 1. maj je u Novom Sadu prvi put proslavljen 1890. godine, a 1904.godine u Novom Sadu su se dogodile najangažovanije radničke demonstracije. Tada, po ugledu na najrazvijenije zemlje sveta, u borbi za svoja prava, tačnije za zaštitu sporazuma o smanjenju radnog vremena trgovina koji predviđa zatvaranje radnji u 19 časova, organizovani novosadski proletarijat je svoje interese goloruk branio i odbranio od naoružanih konjičkih policijskih jedinica. Narednih godina, novosadski radnici su se uspešno izborili za skraćenje radnog vremena, za minimalne cene rada, za uvođenje prazničnih dana, za dozvole poslodavaca za sindikalno organizovanje…

U Novom Sadu je 14. januara 1912. godine otvoren novi Radnički dom u Temerinskoj ulici.

Godine 1925. grafički radnici izborili su prvi Kolektivni ugovor u Gradu.

Dana 5. jula, 1931. godine, svečano je otvorena zgrada Radnički dom “Svetozar Marković“ na Bulevaru Mihajla Pupina 24. koju je za potrebe radničke organizacije projektovao u modernističkom stilu čuveni arhitetekta Dragiša Brašovan.

Ovaj istaknuti arhitekta je dobio prvu nagradu u Pragu na izložbi moderne arhitekture upravo za projekat ove zgrade koja predstavlja prvo modernističko zdanje u Novom Sadu. Na ulazu u zgradu stoji velika statua radnika koji drži malj, a delo je vajara svetskog renomea Tome Rosandića.

Dom radničke komore, kako se tada zvala, je osnovana sa namerom da štiti moralne i materijalne interese radnika Kraljevine Jugoslavije. Ova organizacija je 1934. godine imala 80.000 članova, a izgradnja Komore je finansirana upravo parama radnika Novog Sada. Otvaranju je prisustvovao ministar socijalne politike i
narodnog zdravlja, predstavnici sindikata i svi značajni ljudi toga doba.

U posleratnom periodu sindikati su imali svoju praktičnu i veoma korisnu ulogu za celo društvo. U teškim trenucima su imali presudan zadatak da svojim delovanjem amortizuju krizu snabdevanjem i ishranom radnog dela stanovništva, a kasnije su inicirali i izgurali stvaranje stambenih fondova po preduzećima, pa se uz pomoć novca iz pokrajinske i republičke kase naredne, 1948. godine, prišlo izgradnji 32 stambene zgrade u Novom Sadu.

Danas, Savez samostalnih sindikata grada Novog Sada i opština, jedini je reprezentativni sindikat u Gradu koji vodi kontinuiranu borbu da obezbedi dostojanstven i siguran rad za svakoga.